Mlad vinograd – pripreme za zasnivanje vinograda

 

· Vinogradarstvo u Srbiji i svetu

· Izbor položaja, zemljišta I sorte za novi vinograd

· Izbor lozne podloge i sorte plemenite loze

· Regulacioni radovina zemljištu pre podizanja vinograda

· Priprema zemljišta za podizanje vinograda

Nova vinarija: šta je važno poznavati – uspostavljanje konzorcijuma gljiva

U vinarijama se sprovede opsežna istraživanja o biodiverzitetu prisutnih mikroorganizama. Gljive, bakterije i kvasci su identifikaovani tokom celog procesa spravljanja vina primenom konevencionalnih tehnika ili molekularnim metodama, iz čega je proizišlo saznanje o jedinstvenom mikrobiološkom ekosistemu. Da bi razumeli različite uloge ovih mikroorganizama, posebno kvasaca u fermentaciji vina i njohovog uticaja na kvalitet vina, potrebno je detaljno poznavanje dinamike njihovih populacija.

Četvrtina poljoprivrednog zemljišta Evrope biće pod organskom proizvodnjom do 2030. godine

Ovo je ohrabrujuća vest. Potekla je od Evropske komisije koja je sebi postavila niz novih ekoloških ciljeva. Ove mere su deo nove strategije koja uključuje dve neraskidive komponenete: biodiverzitet (u eko i agroeko sistemu) i farmu (od primarnog do krajnjeg proizvoda-na tanjiru i viljušci).  Ovo je predloženo kao deo tzv. zelenog ugovora “Europen Green Deal”.

Nova starategija biodiverziteta ima za cilj da smanji neobrađene poljoprivredne površine, smanji ekspoloataciju prirordnih resursa i smanji invaziju stranih-novih biljnih i životinjskih vrsta, čija prirodna staništa su daleko od Evrope.

Biodinamičko vinogradarstvo

Iskustva u biodinamičkom vinogradarstvu ukazuju da grožđe ranije i ravnomernije sazreva, što predstavlja blagodet kada temperature rastu u severnom delu Italije – Pijemontu u vrme zrenja.

Često se ističe da u poljoprivredi “sve počinje od zemljišta”, da i drugi vidovi proizvodnje daju kvantitet, ali ne i ravnotežu.

Praktična saznanja u konvencionalnoj proizvodnji utiču tako da menjaju prirodnu ravnotežu u vinogradu, dok biodinamika dovodi životnu sredinu u ravnotežu: vinograd sa vinovom lozom kao dominantnom vrstom, biljni i životinjski svet u samom vinogradu i u njegovom bližem okruženju.

Novi izvori rezveratrola u vinskoj industriji

Vinogradarstvo je jedna od vodećih poljoprivrednih aktivnosti u svetu,  dominantna količina proizvedenog grožđa korsti se za spasravljanje vina (Roca, 2019). Prema podacima Međunarodne organitacije za grožđe i vino (www.oiv.int) u 2019. godini proizvedeno je 292 miliona hektolitara vina širom sveta sa približnom vrednošću od 31 milijarde eura, po čemu se može smatrati značajnom granom privrede.

Rezveratrol je jedinjenje koje nastaje kao produkt kod nekih vrsti biljaka kao zaštitni mehanizam protiv biotičkog ili abitičkog stresa.  Već duže vreme ispituje se kao dodatak hranljivim sastojcima i zato poseduje tržišnu vrednost.

Vinogradarsko zemljište: poznavanje biodiverziteta mikrobiota

Mikrobiloški svet u zemljištu predstavlja složenu i dinamičnu zajednicu uređenu od simbioze preko povezanih dva ili više organizama u kojima jedan učesnik koristi, a drugi ne donosi ni korist ni štetu drugom učesniku, dok krajnji oblik predstabvlja patogene odnose. To bi ukratko objednilo tumačenje pojma „microbiota“ koji se u novijoj literaturi rado primenjuje.

Važno je istaći da visok biodiverzitet u zemljištu doprinosi poboljšanoj produktivnosti odgovornoj za razgradnju organske materije i oslobađanje CO2, kruženju hranljivih materija, pufernosti i redoks balansu kao i degradaciji štetnih materija. Jednostavnije rečeno:  stanje zemljišta u vinogradu odraz je sadejstva  biotičkih činioca (biljke u okruženju, nematode, zglavkari, mikrofauna) i abiotičkih činioca (kiša, temperatura, mehanički sastav zemljišta i sl.).

Nastanak sorti plemenite loze

 Na slici koja sledi osenčeni delovi na karti obuhvataju
divlju i gajenu lozu u današnjim državama:
Turkmestan, Uzbekistan i Tadžikistan
– Grozdovi označavaju mesta gde se loza gajila, to su
ostaci drveta-lastari, semenke, pokožica, i obuhvataju
period Neolita i ranog Bronzanog doba 8000-3000 god
pre n.e., ali to može biti i mnogo ranije npr. Ohalo
datira od pre 20000.g pre n.e.
– Oznaka amfore označava mesta gde se proizvodilo vino
i odnosi se na period 6000-3000 g pre n.e.

Perspektive razvoja sela i poljoprivrede u Srbiji do 2040. godine

Grupa autora ovog rada ima nameru da prikaže sadašnje stanje u selima i poljoprivrede Srbije. Srpska sela su u propadanju, čak u 86% njih smanjuje se broj stanovnika, a oko 1.200 se nalazi u fazi nestajanja. Detaljno je prikazan skup problema koji su vezani za selo i poljoprivredu. Demografski problemi čine jedan od ključnih problema današnjeg sela i loš ekonomski položaj. Usitnjenost poseda i staračka domaćinstva čine prepreku za brži razvoj sela i moderne poljoprivrede: Udruživanje seljana u zadruge i akcionarska društva.Podsticaji države pokrenuli su veru u selima za udruživanje.

Savremene tehnologije u vinogradarstvu

Vinova loza je jedna od najrasprostanjenijih voćnih vrsti i u 2015. godini na površini od 7.5 mha ostvaren je rod od 75.7 mt grožđa ( U Srbiji je, u istoj godini na površini od 22150 ha proizvedeno 170064 t grožđa. Prinosi grožđa u velikoj meri zavise od klimatskih uslova, izbora sorte/lozne podloge, sistema gajenja, primenjene ampelo/agrotehnike, mera zaštite od prouzrokača bolesti i štetočina i kreće se od 6-12 t/ha u Starom vinogradaskom svetu i od 20-30 t/ha u Novom vinogradarskom svetu.

Kalifornija i odrzivo vinogradarstvo

Kalifornijski savez za održivo vinogradarstvo objavljuje treći godišnji izveštaj Skoro jedna trećina vinograda u Kaliforniji, koji čine više od 85% komercijalne proizvodnje vina, su sertifikovana u okviru državnog programa označenog kao „održiva vina“ Proizvodnja ovih vina, a to znači vina vrhunskog kvaliteta ima za cilj da objedini postupak proizvodnje uz očuvanje okruženja, društvenu odgovornost i ekonomsku opravdanost, čitaj, izvodljivosti.

Ekološki i ekonomski aspekti iskorišćavanja nus proizvoda nastalih pri preradi grožđa

Primena bio ulja iz semenke grožđa i komine za dobijanje biodizela

Efekat staklene bašte u vinogradarstvu i primeri aktivnosti koji se sprovode

Organsko ili biodinamičko vinogradarstvo

U radu objavljenom u prestižnom naučnom časopisu American Journal of Enology nad Viticulture, iz februara 2019. godine (Organic and Biodynamic Viticulture Affect Biodiversity and Vine and Wine Properties: A Systematic Quantitative Review, autori: Döring, J., Collins, C., Frisch, M., Kauer, R.) upoređivani su konevncionalna proizvodnja, organsko i biodinamičko vinogradarstvo kroz ispitivanje karakteristika zemljišta, bodiverzitet, rodni potencijal čokota, prinos, učestalost bolesti, kompoziciju grozda, senzorne karakteristike i kvalitet vina.

  1. Kada se vinova loza pojavila na tlu današnje Srbije?

Do sada jedini pouzdani nalaz iz Srbije čine semenke neidentifikovane vrste sa Crvenog brda, na obali Dunava, uzvodno od Grocke. Potiče iz slojeva donjeg pliocena i ceni se da su stare oko 7 miliona godina. Na osnovu ovog nalaza izvršena je rekonstrukcija nekih karika u evolucionoj šemi razvojnog puta vinove loze. Otisci listova iz roda Vitis iz donjeg tercijera su sa zaobljenom formom liske i oskudnom nervaturom, dok iz gornjeg tercijera primerci sa sa jasno urezanom formom liske. Fosilni nalazi Vitis sylvestris Gmel., potiču iz miocena i nađeni su na više mesta u Evropi i zapadnoj Aziji, stari oko million godina. Među reliktnim zajednicama oko Lepinskog vira u Đerdapu nađena je divlja šumska loza Vitis sylvestris Gmel.

Izvor: Sredojević D., Lepenski vir, Beograd 1969, s 203

  1. Kada se pojavila plemenita vinova loza u sredenjm Pomoravlju?

U toku mlađeg kamenog doba u periodu između 5300 i 3200 godina pre nove ere, klima se poboljšala i omogućila osnivanje najranijih zemljoradničko-stočarskih naselja. U srednjem Pomoravlju evidentirano je preko 50-tak. Pogodna klima – topla i vlažna doprinela je bujanju biljnog i životinjskog sveta. O zajedništvu čoveka i vinove loze kroz bakarno, bronzano i stariju fazu gvozdenog doba u dugom period između 3200 i 800-600 godina pre nove ere nema pouzdanih podataka. Zna se da je u tom periodu bilo većih klimatskih variranja ali glavni razlog koji je ugrozio sedalački život zemljoradnika i podstakao migraciju na velikim prostranstvima bila je spoznaja metala. Pred kraj stare ere, preko kontakata prastanovnika srednjeg Pomoravlja sa Grcima, stigla su prva saznanja o vinovoj lozi i vinu, tako da i oni postaju vinogradari starog sveta.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Kada su nastali prvi vinogradi u srednjem Pomoravlju?

U toku VIII – VI veka pre nove ere, za vreme starijeg gvozdenog doba, nikla je kultura osobenih oblika, za čijeg se tvorca smatraju Tribali, kao potpuno izdvojena plemensaka zajednica. Oni u V veku napustaju sedalački život i preduzimaju česte pljačkaške pohode sa svojim susedima. Tako se na posudama, pronađenim u kneževoj grobnici iz Trebeništa kod Ohrida, iz lokaliteta Novog Pazara i iz Atenice kod Čačaka, nalaze predstave o boga Dionisu. Nalazi sa sva tri mesta pripadaju grupi grčkih proizvoda i datiraju iz VI – V veka pre nove ere što se indirektno može smatrati da je stanovništvo unutrašnje oblasti Blakanskog poluostrva, uključujući i srednje Pomoravlje saznalo za vino i da su verovatno preuzeli i saznanja o uzgajanju vinove loze.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Kako se razvijalo vinogradarstvo na teritoriji Srbiji u predrimsko doba?

U ratnom pohodu Aleksandar Makedonski je pobedio Tribale. Iz tog perioda pronađeno je na “Gradištu” iznad levačkog sela Sekuriča, u dubljem zaleđu Juhora, više srebrnih posuda, koje su, nažalost, izgubljene. Prema opisu nalazača, jedan veći sud služio je najverovatnije za mešanje vina i vode, drugi je bio namenjen služenju vina, a treći za presipanje i izlivanje. Novčić sa likom kralja Filipa prvi put je izliven posle olimpijskih igara 356. godine pre nove ere, to je bila glavna moneta na Balkanskom poluostrvu. Početkom III veka pre nove ere produru Kelti iz istočnih Alpa i Panonije. Kelti su doneli visoka znanja iz metalurgije, bili si dobri ratnici ali i vredni zemljoradnici. Antički izvori navode su Kelti bili odlični vinogradari u Donjoj Panoniji. Keltska naselja u okolini Jagodine nalaze se u Donjem Štiplju, Deonici i pod Đurđevim brdom, lokalitetima gde se i danas gaji vinova loza. Dako-Geti, poznatiji kao Dačani svojim pljačkaškim pohodima stigli su do srednjeg Pomoravlja. U slamanju njihove moće, Rimljani su izvršili više deportacija stanovništva sa desne obale Dunava. Dačani su važili za velike ljubitelje vina, tako je njihov vladar Bojerbista naredio uništavanje vinograda, da bi učinio svoje vojnike spremnijim pred osvajačkim pohodima Rimljana.

Doprinos Dačana u uzgajanju vinove loze na teritoriji Srbije je najveći. Ističe se da su Dačani prvi iskusni vinogradari, jer se ova uloga neopravdano pripisivala Rimljanima. Oni su mnogo doprineli širenju i izboru kvalitetnih sorti vinove loze, ali i zbog ubiranja fiskalnih nameta koji su uvedeni sa nametanjem rimske vlasti.

Iz priloženog se može zaključiti da su prvi pravi vinogradari bili Trivali, da su zajedno sa pridošlim Keltima, Dačanima i drugim bezimenim plemenskim zajednicama doprineli širenju vinogradarstava na teritoriji Sbije.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Koje su karakteristike vinogradarstva pod rimskom upravom na teritoriji Srbije?

Vinogradstvo je imalo vodeću ulogu u raspravi Katona Starijeg “O poljoprivredi”, sledilo je povrtarstvo, sađenje vrbe, gajenje maslina, pašnjaci, ratarstvo. U I veku nove ere vinogradarstvo je počelo da zapada u krizu zbog konkurencije Španije, Galije i podunavskih zemalja. U 92. godini nove ere Domicijan je izdao zabranu o gajenju vinove loze u provincijama, što je dovelo do uništavanja vinograda u celom Rimskom Carstvu izvan italijanskeog područja.  Stupanjem na vlast imperatora Valerija Aurelijusa Proba (276-282) ukinuta je zabrana. Na teritoriji Srbije ustanovljeni su i razmereni posedi pod vinovom lozom, utrđene međe, izvršen popis čokota, zajedno sa stanovnicima, decom, robovima, stokom i drugim imetkom i nemetnute dažbinske obaveze. Iz Male Azije su prenete kvalitetne sorte, zasađene su i na brežuljcima oko Smedereva, tada nazvanog Mons Aureus (Zlatno brdo). Slični napori preduzeti su od Baranje do Mađarske, a u Panoniji, na brdu Almi-Fruškoj gori, vinograde su morali da podižu i aktivni legionari. Posle smrti Valerija Aurelijusa Proba vojska je oslobođena ovih obaveza a vinograde je preuzelo civilno stanovništvo.

Izvor: Garašanin M. i D., Arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd, 1951, s 110; Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Kako su seobe naroda tokom IV i VII veka uticale na vinograrstvo?

U IV veku počela je velika najezda varvarskih plemena prema teritoriji Istočnog Rimskog Carstva. Kroz velike potrese, rušenja i pljačku stradale su privredne i kulturne tekovine rimske epohe, a na njenim temeljima niklo je novo razdoblje sa dominatnim uplivom slovenskog substrata. Prvo je prodrlo germansko pleme Gota, krajem III veka, zatim Huni početkom IV veka, i početkom VI veka Anti, Avari i Sloveni. Vinogradarska naselja u ravničarkom delu, koja nisu ležala na gleavnim pravcima varvarskih najezdi, ostala su pošteđena razaranja. To su područja da desnoj obali Velike Morave oko Svilajinca, Despotovca, Ćuprije, Paraćina, dok sa leve strane to su područja Levača i Kragujevca. Oko vojnih utvrđenja, duž starog rimskog puta Beograd-Niš, vinogradarska područja potuno nestaju. Utvrđenja iz kasnoantičkog perioda sa romanskim stanovništvom i podignutim vinogradima u dubljoj planinskoj zaleđini stapaju se sa stanovništvom Slovena. Treba istaći da je tokom Sseobe naroda celokupna privreda teško staradla u većini balkanskih oblasti. Oštre klimatske promene, koje su nastupile, uticale su da se stanovništvo opredeli na gajenje stoke, ječma, ovsa, dok su vinogradi obnovljeni sa nekvalitetnim sortama, lošijim vinima, tako da ova grana nije zamrla.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Kako se odvijala obnova vinograda u VII – IX veku?

Sloveni su preuzeli mnoga iskustva o veštini gajenja vinove loze. Vinogradi su počeli da se obnavljaju u toku VIII veka, jer je Vizantija početkom IX veka ponovo ovladala Balkanskim poluostrvom. Zemljoradnički zakonik  najbolje govori o značaju gajenja vinove loze. Voćnjaci i vinogradi su se nalazili u prvom pojasu oko naselja, neograđene oranice u drugom, dok su pašnjaci i šume, kao zajedničko vlasništvo, zauzimali ostali deo atara. Zakonik je predviđao načine za pravilno sađenje, orezivanje, okopavanje, podizanje pritki i druge poslove. Zemljišta sa oranicama, vinogradima, voćnjacima, i povrtnjacima su predstavljali punu ličnu svojinu seoske porodice, a ona je bila član seoske opštine, kao posebne fiskalne jedinice. Za svako selo je bila utvrđena opšta seoska stopa, a članovi seoskih opština su zajednički snosili odgovornost kod plaćanja dažbina.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Koji činioci su doprineli procvatu vinogradarstva u srednjivekovnoj Srbiji?

Procvat vinogradarstva je nastupio sa usklađivanjem unutrašnjih prilika u državi. Nosioci ovog poduhvata bili su vladari, vlastela i sveštenstvo. Župan Stefan Nemanja je darivao manastiru u Hilandaru na Svetoj Gori dva vinograda koje sam zasadio. Procenjuje se da u srednjovekovnoj Srbiji nije bilo vlasnika koji u svom posedu nije imao vingrad. Vinograde vlastele obrađivali su seljaci-kmetovi, s feudalnom obavezom da se svojim gospodarima razduže preko naturalne rente u grožđu i vinu. U vreme Stefana Prvovenčanog (1321-1331) svaki meropah je bio dužan da obrađuje 2, a svaki sokaljnik 1 mat vinograda. Prikupljen desetak u vinu nazivao se “čabrina” i predavao se vlastelinom podrumu. Slično je bilo u manastirskim posedima, gde je živelo feudalno zavisno stanovništvo, koje je prema feudalnom kanonu, bilo dužno da manji deo obaveza ispunjava u korist vladara i države a veći u korist manastira.

Najraniji vinogradarski rejoni su se razvili u Primorju i Makedoniji. U XIII veku bili su poznati rejoni oko Vranja, Prokuplja, manastira Žiče, dok se u XIV i XV veku vinogradi podižu oko srednjeg Pomoravlja, naročito u Petruškoj oblasti kod Paraćina, oko levačkog Županjevca i manastira Ravanica, Manasije, Kalenića i drugih. U kontinentalnom delu čokoti su se orezivali “u glavu”, dok bi se u Primorju loza puštala da raste, pa tek onda orezivala i ti vinogradi su se nazivali “narezi”. Ovaj tip čokota se mogao naći i okoVarvarina, Dubača, u nekim selima pored Zapadne Morave i nazivali su ih “nerezine”. Specifična alatka za vinograd bila je “trnokop”-koristio se za duboko prepokavanaje zemljišta, kada je trebalo zaliti ili obnoviti vinograd. Zaobljena motika je bila najkorsnija alakta, stigla je iz Vizantije. Kosir za rezanje i orezivanje loze nazivao se “kostir”. Po pravilu ove alatke su brižljivije rađene od ostalih i često ornamentisane.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Koja su najpoznatija srednjovekovna vina u Srbiji?

Među najpoznatija srednjovekovna vina ubrajala su se orahovačo, župsko, krajinsko, fruškogorsko, istarsko, dalmatinsko i crmničko. Zapaža se da je primarni značaj za specifičnost vina bilo područje gde se gajila vinove loza. Danas u 21. veku prema važećoj rejonizaciji u Srbiji vino može biti sa i bez geografskog porekla. Bila su i vina izuzetnih svojstava u lokalnim okvirima, koja na širim prostorima nisu bila poznata. Pojava viškova vina dovela je do potrebe da se s njima trguje unutar zemlje ili da se izvoze. Izvoz srpskih vina u Mletke počeo je još pre Nemanjića, dok je za unutrašnju trgovinu, pored drugih priloga, značajan i Zakon o rudnicima despota Stefana Lazerevića, koji je predviđao plaćanje takse (psunja) za iznošenje vina na trgove. Važno je naglasiti da je razvoj srednjevekovnog vinogradarstva u Srbiji ometen sa turskim osvajanjem, kao i u ostalim granama privređivanja, ali je kontinuitet sačuvan.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74; Ivanišević D., Jakšić D., Korać N: Vinogradarski atlas Srbije, Beograd, 2015, s413

  1. Šta karakteriše vinogradarstvo u Srbiji tokom vladavine Turske i Austrije?

Srbija je doživela pustošenja i stagnaciju i to je imalo nesagledive posledice. Viševekovna turska feudalna uprava bila je u razdoblju od 1718. do 1739. godine prepustena Austriji. U toku 1454. godine iz moravske Srbije je odvedeno u ropstvo više desetina hiljada lica u Galipolje i druge lokacije sa namerom da kao vešti zemljoradnici doprinesu razvoju poljoprivrede u Turskoj. U početku srpski vinogradi su smetali Turcima zbog čega su držali specijalne odrede konjanika-akindžije, koji su gazili i uništavali vinograde. Kasnije, uočivši povoljne klimatske uslove u Srbiju su doneli stone sorte kao što su Beli, Crni i Crveni drenak, Afuz-Ali, Čauš, Ćilibarku, Adakalku, Kozuju sisu i druge. Preko njih je i stigla reč “čokot”, što u prevodu znači trs loze-sadnica.Koren reči “čok” koji kada se slobodno prevede znači “živeti mnogo godina”.

Obnova vinograda došla je sa promenama turske feudalne uprave radi ubiranja carskih, spahijskih i drugih dažbina. Turci su računali na prihode iz srpskih vinigrada jer je to bio jedan od 9 glavnih vrsta dažbina. Tako se na svaki zasađen vinogradarski prostor-tulum sa 1000 čokota plaćalo 6 aspri.

Francuski humanista Brokijer, opisao je Srbiju s početka XV veka prolazeći od Stalaća niz Moravu kao “lep i dobro naseljen kraj” kojije bio “vrlo dobro naseljen u selima i veoma lep, i ima svega što je čoveku potrebno”. U XVI veku sve je već bilo zapušteno. Srpsko stanovništvo je bilo u planinama, zemljište je ostalo neobrađeno. Putopisac Deršvam je prošavši pored Grocke 1553. godine naišao na lepe vinograde, gde je dobio hranu za konje i vino. Dve godine kasnije, na povratku iz Istambula Deršvam  piše da je na putu od Ćuprije ka Jagodini lepa i plodna zemlja neobrađena. Gerlah je prolazeći kroz pomoravlje video samo šume i neobrađena polja. Nešto bolja situacija je bila u manastirima. Dolina Velike Morave je u XVII veku bila potpuno nenaseljena, putopisac Venern, na putu od nekolika dana nije video ni jednu kuću. Turski putopisac Čelebija, u toku 1660. godine prolazio je najčešće kroz guste šume, jedino je u Jagodini video mnoge vinograde, bašče i obrađene vrtove sa bostanom. Prema Diršovom zapisu iz 1720 godine Srbi su se mahom bavili zemljoradnjom i proizvodnjom vina. Intenzivna obnova celokupnog života uključujući i vinogradarstvo došla je 1815. Godine sklapanjem primirja između Turske I Srbije.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Koje su odlike vinogradsrtva Srbije u XIX veku

U oslobođenoj Srbiji obnova vinigradarstva došla je sa vladavinom kneza Miloša. Najznačajnije vinogradarske zone nalazile su se oko Smederava, u Krajini i oko Jagodine. Među najpoznatija vina ubrajala su se krajinsko crno, smederevsko belo i jagodinsko crveno (ružica). Godine 1828. Putopisac Pirh ističe “Jagodina leži u sredini jednog polukruga od vinograda, koji u prečniku iznosi otprilike sat i po hoda. Vinogradi u okolini, u kojima se još stara loza održala, daju izvrsno, vrlo teško crno vino”

Do hatišerifa 1830. godine najveći broj dobrih vinograda su još uvek držali Turci. Dok je prema jednom od najranijih izveštaja iz 1835. godine Srbija je imala oko 165 000 dana oranja (1 dan – 0,365 ha) ili 60 225 ha pod vinogradima, pri čemu je više od polovine pripadalo starešinama i manastirima. U popisu iz 1847. godine utvrđeno je 382 000 motika (1 motika – 800 m2) ili 30 560 ha od čega je jagodinski okrug sa 36 000 motika ili 2880 ha bio na četvrtom (iza požarevačkog, krajinskog i knjaževačkog) a ćuprijski sa 32 000 motika ili 2560 ha  na šestom mestu, među 18 okruga. Do 1867. goidne vinogradi su narasli na 411 000 motika ili 32880 ha.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74

  1. Kada su se pojavile kriptogamske bolesti i filoksera u Srbiji?

Pepelnica je prva stigla u Srbiju 1845. godine, plamenjača 1878. godine i filoksera 1880. godine. Najteže posledice je izazvala filoksera poznata u narodu kao “sušibuba”. Naredbom vlasti 1883. godine uništeni su gotovo svi vinogradi. Obnavljanje vinograda je sprovdeno sa sadnjom kelemljene domaće plemenite loze na američkim i francuskim podlogama. “Nove podloge nisu menjale karakter sorte već su prinosile u otpornosti, količini i kvalitetu grožđa”. Najveći udeo u obnavljanju vinograda imali su novoosnovani rasadnici u Smederevu (1882.g.), manastiru Bukovo kod Negotina (1886.g.), i Jagodini (1898.g.).

U Izveštaju o radu Ministarstva narodne privede po struci vinogradarstva (1898) na 74 stranice i prilozima sa detaljnim planom i rasporedom parcela u rasadnicama ističe da je filoksera potpuno uništila 9925.8 ha, da je bilo zaraženo 11 259.5 ha a da je ostalo zdravo 22 085.5 ha.

Vredno pomena su inicijative pojedinaca: Milana Radenkovića, koji je 1885. godine sa puta po Americi, doneo novu podlogu i zasadio je na Đurđevom brdu kod Smedereva. Kao i Milana Lukića samoukog vrsnog vinogradara iz Jovca koji je prvi ovladao kalemljenjem domaće loze na američkim podlogama.

Period između dva svetska rata se s pravom smatra razdobljem obnove vinograda, posebna pažnja je bila posvećena iznalaženju najboljih sorti prema lokalnom podneblju i poboljšanju kvaliteta vina. Važno je istaći da je u popisu iz perioda 1971-1981. godine u region Šumadije i Pomoravlja od ukupno 316 000 ha obradive površine, pod vinogradima bilo samo 10 900 ha, koliko je približno imao jagodinski okrug s kraja devetnaestog veka.

Prema popisu iz 2012. godine u regionu Centralne Srbije vinogradi čine 17 118 ha, udeo  Šumadijskog rejona i rejona Tri Morave iznosi 8649 ha ili 50,53%. Površine pod oranicama iznose 542 442 ha, odnosno ukupni višegovišnji zasadi čine 100 151 ha, udeo površina pod vinogradima je 8.6%.

Izvor: Vetnić S.: Arheološki i istorijski izvori o gajenju vinove loze u srednjem Pomoravlju, Svetozarevo 1984, s 74; Todorović P.T.: Izveštaj o radu Ministarstva narodne privrede po struci vinogradarstva u 1897. godini, Beograd, 1898; Ivanišević D., Jakšić D.:07 Vinogradarstvo Srbije kroz statistiku i rejonizaciju.2015, s 19, pdf.